otok cres, island cres, martinscica

Martinšćica

Martinšćica je drugo najveće mjesto na otoku Cresu koja svoje ime, kao i zaljev, duguje crkvi sv. Martina koja se smjestila iznad morskoga žala. Martinšćica je relativno mlado mjesto na otoku Cresu a razvila se kao i Valun tek kada su se ljudi s brežuljaka spustili na more. Selo koje prethodi Martinšćici nalazilo se na brežuljku sv. Kristofor. Ako ga posjetite pronaći čete suhozidne bedeme koji su opasavali nekadašnju gradinu iz brončanoga doba.
Razvoj mjesta, kakvo poznajemo danas, počinje s gradnjom samostana i crkve sv. Jeronima koji je utemeljen 1479 godine. Na glavnom oltaru jednostavne crkve velika je slika mletačkog slikara Baldissera d’Anna-a iz 1636. Na slici su prikazani sv. Jeronim, sv. Franjo i sv. Antun Padovanski. U samostanskoj zbirci čuvaju se dvije vrlo zanimljive zavjetne slike što ih je 1759. Naslikao Leopold Jandt. Na jednoj je Šimun Harabalja iz Miholašćice, susjednog sela, koji kleči pred Bogorodicom i sv. Antunom dok je na drugoj Andrija Harabalja koji kleči pred svetom obitelji te su obojica odjeveni u morlačku nošnju.
Osim crkve i samostana, tik uz obalu smjestio se I kaštel iz 17. Stoljeća. Nedugo zatim oko kaštela su se počele graditi kuće no nije ih izgradilo puno, do 1821 godine bilo je izgrađeno svega dvadesetak kuća. Pravi uspon i razvoj Martinšćice počinje krajem 19. Stoljeća te oblikuje mjesto kakvo poznajemo danas.