Frane Petrić

Franciscus Patricius (1529. - 1597.)rođen je u Cresu 25. travnja 1529. godine u najutjecajnijoj grani patricijske obitelji Petris. Prvo desetljeće života proveo je u Cresu nakon čega ga njegov stric Ivan Juraj Petris odvodi sa sobom na galiju pod njegovim zapovjedništvom kako bi s njim sudjelovao u borbama protiv Turaka. Nakon nekoliko godina provedenih na galiji, Frane Petrić otišao je steći obrazovanje u Veneciji, Ingolstadtu i Padovi. Pokrovitelj njegovog ranog obrazovanja bio je njegov rođak, poznati reformator Matija Vlačić Ilirik.
Bio je neoplatonist i jedan od vodećih renesansnih filozofa. Kao pravi renesansni čovjek bavio se mnoštvom područja, uključujući astronomiju, meteorologiju, arheologiju, geometriju, pravo, poetiku i politiku. Bio je profesor na sveučilištima u Ferrari i Rimu. Izdao je mnoštvo djela, a najznačajnijim se smatra opsežno djelo „Nova de universis philosophia“ (1591.), koje se čak našlo na vatikanskom popisu zabranjenih knjiga, „Indeks librorum prohibitorum“ no kasnije reizdanje s objašnjenjima uklonjeno je s popisa. U našim krajevima najpoznatije je njegovo prvo djelo „La città felice“(„Sretan grad“, 1553.), distopijska analiza uređenja idealnog društva. Njegova učenja imala su utjecaj na suvremenika Giordana Bruna, ali i na kasnije znanstvenike poput Hobbesa, Descartesa i Newtona – redom autori koji su se također našli na spomenutom popisu zabranjenih knjiga. Bio je član mnogih znanstvenih akademija tog doba. Umro je u Rimu 1597. godine i pokopan je u crkvi sv. Onofrija, u grobnici svog suvremenika Torquata Tassa, s kojim je imao nategnut odnos pun stručnih polemika, no gajili su poštovanje jedan prema drugome i postali čak prijatelji te dijele vječno počivalište.
Creska osnovna škola nosi ime Frane Petrića.
U rujnu svake godine održava se višednevni filozofski simpozij Dani Frane Petrića u organizaciji Hrvatskog filozofskog društva.