Kultura i umjetnost Cresa

Franjevački samostanski kompleks smješten je uz samu staru gradsku jezgru. Kao što je uobičajeno, i ovaj se samostan nalazio izvan gradskih zidina, no širenjem grada s vremenom se našao u sklopu šireg centra grada. Samostanski kompleks čine crkva sv. Franje Asiškog sa zvonikom, dva klaustra, samostanske zgrade, te vrtovi i maslinici. Nekoć su se samostanske zemlje prostirale sve do obale mora. Danas se na tom prostoru nalazi brodogradilište, no stara vrata u zidu uz cestu svjedoče o nekadašnjem samostanskom posjedu.

Cres je bio opasan sustavom gradskih zidina i obrambenih kula koji je dijelom demoliran krajem 19. stoljeća, a ostatak nakon 2. svjetskog rata. Od tog fortifikacijskog sustava ostala je kula na brdu uz staru jezgru, nekoliko fragmenata zidina, te troja gradska vrata: dvoja na šetalištu i jedna ispod tornja sa satom.

Palaču Arsan, najstariju cresku patricijsku palača, nastala je na mjestu nekadašnjeg arsana (tal. arsenale, brodarnica), pa se naziv „Arsan“ uvriježio kroz povijest. Ispred muzeja nalazi se brončana skulptura Frane Petrića, djelo kiparice Marije Ujević-Galetović. Renesansni filozof Frane Petrić bio je rodom iz Cresa, a grana obitelji Petris iz koje je potekao vezana je uz obližnju palaču Petris-Moise. Palaču Arsan dao je izgraditi biskup Antonio Marcello de Petris, iz jedne druge grane obitelji Petris.

Kula na brdu uz staru gradsku jezgru jedina je sačuvana kula od nekadašnjeg pet kula koje su činile fortifikacijski sustav kojim je bio opasan grad Cres.

U vrijeme preseljenja upravnog sjedišta iz Osora u Cres bilo je potrebno konstruirati nove i veće upravne zgrade, prvenstveno gradsku ložu u kojoj su se održavala suđenja i zasjedanja Gradskog vijeća, a koristila se i kao mjesto za tržnicu.

Monumentalna građevina usred srednjevjekovne creske jezgre sagrađena je u prvim godinama 16. stoljeća na najboljem položaju u gradu: na križanju glavne gradske arterije i jedne od sporednih ulica. Zgrada dominira južnim dijelom grada, ističući se nad skromnim dvokatnicama okrenutima intimnim zajedničkim dvorištima i uskim, zamršenim ulicama.

Franciscus Patricius (1529. - 1597.) rođen je u Cresu 25. travnja 1529. godine u najutjecajnijoj grani patricijske obitelji Petris. Prvo desetljeće života proveo je u Cresu nakon čega ga njegov stric Ivan Juraj Petris odvodi sa sobom na galiju pod njegovim zapovjedništvom kako bi s njim sudjelovao u borbama protiv Turaka. Nakon nekoliko godina provedenih na galiji, Frane Petrić otišao je steći obrazovanje u Veneciji, Ingolstadtu i Padovi. Pokrovitelj njegovog ranog obrazovanja bio je njegov rođak, poznati reformator Matija Vlačić Ilirik.

Creska zborna crkva dovršena je u posljednjim godinama 15. stoljeća. Ova trobrodna bazilika i njen 22 metra visok zvonik nalaze se na proširenju u gustom spletu srednjevjekovnih uličica, na ulazu kroz lučka gradska vrata. Misna slavlja igraju značajnu ulogu u dinamici grada, naročito u vrijeme velikih blagdana. Creski crkveni zbor broji četrdesetak članova i jedan je od najboljih u regiji i može se čuti nedjeljom i na veće blagdane.

Najstarija funkcionalna creska crkva nekadašnja je glavna crkva, koja je stajala na prostranom trgu u samom centru tadašnje gradske jezgre. Izgrađena je u 13. stoljeću i posvećena svetom Izidoru, zaštitniku Grada Cresa, čiji dan se slavi 2. siječnja. Svetog Izidora u Cresu se naziva grčkim oblikom imena „Sidar“, što svjedoči o šarolikim kulturološkim utjecajima u primorskim mjestima. U crkvi se nalazi ogromna drvena skulptura sv. Izidora iz 15. stoljeća izrezbarena od lovorovog drva, visoka čak 220 cm.

Svaki srednjevjekovni grad, pa tako i grad Cres, imao je svoj lazaret namijenjen hodočasnicima i bolesnima. Kasnogotički lazaret sagrađen je sredinom 15. stoljeća uz tadašnju kulu svetog Duha, tik izvan gradskih zidina. Pronađena je dogradnja za koju se pretpostavlja da je bila zgrada za karantenu koju su morali biti podvrgnuti moreplovci i putnici. Pored lazareta nalazi se crkva svetog Duha i kruna bunara iz 14. stoljeća s grbom nepoznate obitelji.