OPG Velčić Loredana

Oduvijek su ljudi na otoku bili vezani uz zemlju. Tako smo i mi imali komadić vrta i nešto voćaka, naslijeđenih od nona koji je čitav svoj život proveo kopajući.
Sve je počelo 2011. godine. Sin je bio nezaposlen i sjetio se da bi mogli posaditi lavandu. Igrom slučaja, nabavljene sadnice posadili smo tek u siječnju i to u najhladnijem danu u toj godini. Zemlja je bila zaleđena, bura je fijukala. Pravi amateri, bez ikakvog prethodnog znanja ali puni volje. Sve je upućivalo da smo skroz pogriješili. Često smo sa strepnjom gledali u te male, nemoćne biljčice. A onda je krenulo. Novi izbojci su rasli i rasli. Sada je trebalo to obrezati da ne procvate u prvoj godini. Kako? Koliko centimetara? Čime? Kopanje po internetu i savjeti gospođe Kučić koja imaju destileriju.
Sljedeće godine lavanda je rasla, rasla i pomalo formirala buduće cvjetove. Jednog jutra, kasnog lipnja, sin i ja smo je otišli obići. Dočekao nas je nevjerojatan prizor. Cvjetovi u punom cvatu i stotine leptirića koji su treperili naokolo. Fascinantan prizor čiste ljepote. Sin je uzviknuo: Uuuuu ( sada slijedi psovka) , ja ću od ovoga napraviti diplomski! Tako je naša lavanda dobila status da inspirira umjetnike. I nastala je „Poljoprivredna instalacija“, diplomski rad na Akademiji za primijenjenu umjetnost.
Djeca su odrasla, odselila se, suprug i ja smo se, pored svojeg posla, nastavili baviti lavandom. A ona je iz godine u godinu bila sve ljepša i ljepša. Od početka, meni su bili impresivni svi ti kukci koji su se tamo nastanili. Mali, veći, sitni, kukci raznih boja i šara koji su naokolo puzali, skakali, letjeli ili jednostavno stajali na stapki ili na cvijetu. Svaki put kada sam tamo, najprije je obilazim s fotićem i zabilježim svakog novog stanovnika. Prijateljica Vesna i danas često spominje kako sam je natjerala da u 6 ujutro dođe sa mnom gledati leptire. Ali nije požalila. Želim sa svima podijeliti to iskustvo.
Naše je polje posebno lijepo jer se proteže stepenasto po malim parcelama u laganom luku ( mi ih zovemo barbakani). Tako da procvala lavanda teče kao rijeka. Kada je berba okupi se obitelj i prijatelji. Sunce grije i pali, znoj teče, muhe se roje oko nas, pčele prijete, zemlja ulazi u obuću ali ništa ne može poremetiti tu veselu atmosferu punu opijajućeg mirisa lavande i očaravajućih letova leptira.
Svake godine organiziramo neko događanje. Gospođe u bijelim haljinama i šeširima imale su čajanku ( Lavanda Ladies ), Vile Lavandine šetale su poljem obučene u kreacije od filcane vune koje je izradila Vesna , izložba radova slikarice Vesne Bakić. Milozvučni glasovi ženske klape Teha isprepletali su se s pjesmom neumornih cvrčaka. Doživljaj za pamćenje. Imam i zbirku fotografija „Tetovaže na lavandi“ koja se nadopunjuje iz godine u godinu. Posebnu čar ima čaša dobrog vina kada se pomalo pijucka, noću, u polju lavande.
Vesna Jakić iz udruge „Ruta“ bavi se filcanjem creske vune i osmislila je zajednički suvenir „Mirisni privjesak“ ( cvijet od filcane vune i naše eterično ulje). 2019. godine dobili smo za taj proizvod priznanje „Hrvatski otočni proizvod“.
Naše polje nije obično polje. To je mjesto druženja, zabave, opuštanja, stvaralaštva i ljubavi.

Kontaktirajte nas

Osobni podaci

Ime
Prezime
E-mail

Upit

Podijeli stranicu