Vransko jezero Cres
Posred otoka Cresa nalazi se ogromno slatkovodno jezero. Ime „Vransko jezero“ dobilo je po selu Vrana, jednom od okolnih sela na padinama koje ga okružuju; no, domaći ljudi oduvijek su ga zvali samo „jezero“. Naziv „Vransko“ dodao mu je Alberto Fortis u svojem djelu o putovanju cresko-lošinjskim arhipelagom u 18. stoljeću, a taj su naziv preuzeli budući kartografi i putnici.
Površina jezera iznosi 5,75 km2, a najveća dubina mu je 74,5 metara. Površina jezera nalazi se u prosjeku 13 metara iznad površine mora, pa njegova najveća dubina 61,5 metar ispod površine mora. Zbog ove zanimljive situacije jezero spada u kategoriju kriptodepresija. Veći dio cresko-lošinjskog arhipelaga pitkom se vodom opskrbljuje upravo iz jezera: vodoopskrbni sustav ide do grada Cresa na sjeveru i do otočića Ilovika (južno od Lošinja) na jugu. Voda je toliko čista da se koriste samo mehanički oblici pročišćavanja prije no što stigne do kućanstava. Vodoopskrbni sustav sagradili su domaći ljudi i stavljen je u funkciju tokom 1950-ih godina.
Priča o postanku jezera prema geomorfološkim pokazateljima upućuje na kraj posljednjeg velikog ledenog doba (prije oko 12.000 godina) i stalno nakupljanje vode zahvaljujući konfiguraciji nepropusnih slojeva i velikoj slivnoj površini s koje se voda skuplja u jezeru. Razina vode u jezeru uglavnom ovisi o sušnim i kišnim periodima. Morska voda miješa se sa slatkom vodom u dubljim slojevima, no pritisak mase samog jezera onemogućuje daljnji prodor mora kroz porozne krške stijene. Najviše brige za budućnost Vranskog jezera zadaje upravo razina njegova vode: ukoliko dođe do pretjeranog opadanja razine jezera, postoji mogućnost da se tlak smanji dovoljno da more prodre u jezersku vodu, čime bi ona postala neupotrebljiva za piće.
Stara narodna legenda priča drugačiju priču o postanku jezera:
Nekoć davno, živjele su dvije sestre. Jedna je bila bogata, a druga siromašna. Bogata sestra bila je vrlo pohlepna: otimala je sestrine zemlje i okrutno se odnosila prema seljacima. Njena je djela sustigla kazna Božja: dogodio se potres za kojim je uslijedila poplava, potpuno razorivši i poplavivši njen dvorac, koji je završio na dnu nastalog jezera. Prema legendi, ostaci dvorca i dalje stoje na dnu jezera, a za olujnih noći može se čuti zvonjava zvona iz dubine.
U jezeru živi nekoliko vrsta ribe: štuka (Esox lucius), klen (Squalius cephalus), linjak (Tinca tinca) i drlja (Scardinius dergle), te nekoliko drugih vrsta slatkovodnih životinja poput slatkovodnog školjkaša (Anodonta anatina), bjelonogog raka (Austropotamobius pallipes), te vodene zmije ribarice (Natrix Tessellata).
Kako je jezero jedini izvor pitke vode za oba otoka, pristup je strogo zabranjen; no, postoji nekoliko divnih panoramskih točaka s kojih se pruža odličan pogled na Vransko jezero.