Pozivnica
Kojom se pozivate da prisustvujete 30. kolovoza 2022. u 11 h
na otkrivanje spomen ploče u čast Andriji Linardiću (ocu i sinu) u Martinšćici na otoku Cresu.
Svečanosti će prisustvovati:
Predstavnik Ministarstva Turizma,
Predstavnik Njemačkog veleposlanstva
Predstavnik Gradonačelnika grada Cresa i direktorica Turističke zajednice grada Cresa, gđa Željka Stašić
Pozivi su odaslani:
Direktoru turističke zajednice Grada Malog Lošinja gsp. Dalibor Cvitković
Gradonačelnici Malog Lošinja Ani Kučić
Biti će obavješteni i drugi relevantni uzvanici i hrvatski mediji
Tko je bio Andrija Linardić?
Andrija Linardić (1856.-1931.) rodom iz malog sela Grmov u zaleđu Martinšćice, bio je bačvar i travar koji je još 1879. kao samouk seljak bio suradnik JAZU-a i dr. Bogoslava Šuleka u njegovoj knjizi Imenik bilja.
Kao trgovac se je početkom 20. stoljeća bavio mišlju da mirišljavu otočku samoniklu kadulju iskoristi za dobrobit čovječanstva tako je već 1902. pisao njemačkoj firmi Volkar Haning &˛Co iz Dresdena koja mu je iste godine dostavila cijenu i sliku bakrenog kotla za parnu destilaciju eteričnog ulja. Da bi ostvario svoju viziju Andrija Linardić iz Martinšćice je1903. posudio veliki novac 4000 kruna te naručio iz Njemačke postrojenje za destilaciju kadulje i tu počinje priča svjetskih razmjera. Tvrtka Volkmar Hänig & Co. iz Dresdena, isporučila mu je postrojenje i nacrt te je Andrija Linardić sam uz pomoć svojih mještana sastavio postrojenje te započinje destilaciju kadulje, otočke samonikle biljke do tada Evropi nepoznatog produkta gdje je sa svojom upornošću tek nakon 3 godine i dobivene diplome u Londonu uspio se probiti na tržište Evrope kao značajan proizvođač eteričnih ulja s time da je 1908. prvi u svijetu na zahtjev Heine & Co. iz Leipziga proizveo eterično ulje od smilja. Veliki kupci bile su mu značajne njemačke, kozmetičke tvrtke, a između dva svjetska rata uspješno je prodavao svoje proizvode i na američkom području. Njegova djelatnost bila je od ogromnog ekonomskog značaja za cijeli otok.
S toga su mještani Martinšćice (106 stanovnika - popis 2021.) udruženi u Zavičajnu udrugu Magriž dobrovoljnim radom odlučili urediti jednu prostoriju u starom ljetnikovcu obitelji Sforza iz 17 st. kao Muzej Andrije Linardića (oca i sina). Otvorenje je bilo 12. augusta 2020. u skromnim korona uvjetima pod pokroviteljstvom PGŽ i Grada Cresa da bi 2021. tu bila postavljena stalna izložba Andrije Linardića uz pomoć obitelji koja je sačuvala ogromnu poslovnu korespondenciju i cijeli niz medalja i nagrada sve to opet bez velikih "fešti". Muzej je prošlo ljeto posjetilo preko 1.100 posjetitelja, što je za mjesto sa 106 stanovnika izuzetan uspjeh. Muzej je postao turistička atrakcija kako za cijeli otok Cres tako i za otok Lošinj, rado posjećen od mnogobrojnih turista. Na jesen 2021. obilježeno je svečano (opet u korona uvjetima) prikazivanje dokumentarnog filma o Andriji Linardiću i njegovoj destileriji, sve u produkciji udruge Magriž, koji će biti prikazan i na HRT. Svi tekstovi u muzeju kao i sam film prevedeni su na 4 svjetska jezika.
Grad Dresden je izuzetno ponosan na te povijesne činjenice, tako da je još, 2019. i 2020. na svojim službenim web stranicama autor Mathias Baumel objavio događanja u Martinšćici što je vidljivo na poveznici:
https://oiger.de/2019/07/03/salbei-duft-von-der-adria-fuer-des-kaisers-soldaten/171941#Aehnliche_Beitraege
https://oiger.de/2020/08/26/dresdner-destillierapparate-am-meeresgrund-vor-cres/175968.
Ove godine obilježavamo 120 godina poslovne suradnje između malene Martinšćice i velike drezdenske industrije koja je započela 1902. upravo inicijativom Andrije Linardića. Zato je grad Dresden iskazao izuzetan interes da i ovogodišnje događanje i obljetnicu suradnje Andrije Linardića i tvrtke Volkmar Hänig & Co. medijski poprate.
30.08.2022. postavit ćemo spomen ploču na zgradu destilerije koju je prije 110 godina izgradio Andrija Linardić jer više nije mogao poslovati u skučenom prostoru gdje je iz jedne barake poslovao sa 12 evropskih kemijskih industrija. To je ujedno i 119. obljetnica početka proizvodnje eteričnog ulja augusta 1903 u Martinšćici i time dovela malu Martinšćicu, imena San Martino di Cherso na svjetsku listu uspješnog proizvođača eteričnog ulja od kadulje smilja i lovora.
Tim svečanim činom zaokružili bismo naš projekt o samoukom tvorničaru Andriji Linardiću koji je svojim radom u prvoj polovici 20. stoljeća dobivenim medaljama i priznanjem u Londonu, Parizu, Briselu i dr. proslavio naš kraj.