Creska ovca
Ovca se smatra hraniteljicom i spasiteljicom stanovništva na kamenitim, škrtim i siromašnim područjima. Samo je ona u takvim uvjetima mogla opstati i prehraniti (mesom i mlijekom), odjenuti (vunom i krznom) i obuti (kožom) svoga gospodara i njegovu obitelj. Ovčarska proizvodnja temelji se na izvornim pasminama, dugoj tradiciji proizvodnje mesa te specifičnostima krških pašnjaka i vegetacije.
Više od polovice ukupne površine otoka pokrivaju pašnjaci. Na Cresu raste više od 1.400 različitih biljnih vrsta među kojima je mnogo aromatičnih i ljekovitih vrsta.
Uzgoj ovaca na otočnim pašnjacima otoka Cresa oduvijek predstavlja važnu gospodarsku djelatnost.
Prvi pisani podaci o broju ovaca na otoku su iz 16. stoljeća kada se na području otoka Cresa uzgajalo 120.000 ovaca. U drugoj polovici 18. stoljeća govori se o 70.000 ovaca, a početkom prošlog stoljeća prema dostupnim podacima na otoku je bilo 35.000 ovaca.
Creska ovca – pramenka - je izvorna hrvatska pasmina te se uzgaja na području cresko-lošinjskog arhipelaga. Creska ovca je živahna, vrlo otporna i prilagodljiva i kao takva prilagođena je klimi otoka Cresa. Cresko ovčarstvo obilježava iznimna ekstenzivnost i tradicionalnost koju karakterizira držanje ovaca na otvorenom, na otočkim pašnjacima, tijekom cijele godine. Ovce na pašnjaku, ograđenom suhozidom danonoćno borave bez pastira.
Zbog specifičnosti tla i vegetacije, postojanje brojnih vrsta aromatičnog i ljekovitog bilja, zdravog i netaknutog okoliša, tradicionalne i ekstenzivne tehnologije uzgoja, creska janjetina je specifičnog okusa i arome. Odnedavno se ponovno može kupiti i creski ovčji sir. S promjenom načina života i smanjenjem broja stanovnika u selima, proizvodnja sira gotovo je nestala, no ponovo ju je oživjela sirana Loznati u selu Loznati.
Izvor: Poljoprivreda zadruga Cres
Autor teksta Prof.dr.sc. Boro Mioč